5. kolovoza 2007
HRVATSKI RADIOAMATERSKI SAVEZ RADIO KLUB ''VIDOVA GORA'' SUPETAR, otok BRAČ
UKV TAKMIČENJE ''ALPE – ADRIA '' - AUGUST 2007.
Još se uređaji nisu pošteno ni ohladili od nedavnog IOTA takmičenja kojeg smo odradili iz Milne a već je trebalo krenuti u novi okršaj. Trebalo je odmjeriti snage s radioamaterima Europe na drugom po važnosti takmičenju Alpe-Adria koje se svake godine održava prvog punog vikenda u mjesecu kolovozu .
Za lokaciju je ponovno izabrana Vidova gora, idealno mjesto za UKV takmičenja. Počela se kompletirati oprema i antene, uvijek nešto fali. Za antene se pobrinuo Gogo 9A6C koji je uz pomoć kompjutorskog programa izradio dvije nove antene. Kasnije se pokazalo da je proračun bio točan i da je to najviše doprinijelo osvajanju visokog plasmana.
Tomislav 9A4W i Ivica 9A2BW pobrinuli su se za ostali dio opreme i logistiku (čitaj : spizu) .
U jutro , 5. kolovoza , pri temperaturi od svega +15 stupnjeva C počelo je podizanje antenskog sistema. Bura je počela pokazivati svoje zube. Za početak svega 90 km/h…..
Kako se stup počeo opasno naginjati morali smo ga učvrstiti sa tri sajle. Sve je bilo gotovo za nešto manje od dva sata. Za to vrijeme je u osmatračnici šumarije (čitaj : konzervi ) montirana ostala oprema. Po prvi put se koristi kompjuterizirana oprema uz čiju se pomoć mogu postići odlični rezultati. To se uostalom pokazalo i na nedavno održanom IOTA takmičenju .
Dok su Gogo i Tomislav slušali zavijanje bure u žicama antene , Ivica je pokrenuo program na PC-u i takmičenje je moglo početi.
Kao i na svakom takmičenju gužva na početku. Većina učesnika odrađena je u prvih dva sata a onda je počeo lov na daleke veze. Talijane smatramo lokalnim susjedima jer nam donose prosječno 200 do 300 bodova po vezi pa smo antene usmjerili prema sjeveru. Poljaci, Česi i Austrijanci donose preko 600 bodova , odrađen je i poneki Nijemac , nešto Mađara i Slovaka…… Najdulja veza ostvarena je sa stanicom iz Češke i to 793 km što je donijelo isto toliko bodova.
Oko 13 sati bura je naglo pojačala a zvižduk vjetra probijao je kroz slušalice. Rotator za okretanje antene počeo je pokazivati neke čudne smjerove..!! Radi se i dalje. Pala je i stota veza, kilometri se zbrajaju, laptop radi punom snagom. A onda je sat prije završetka jedan jaki nalet bure smjestio antenu u susjednu ogradu . Na kompjuteru stoji 115 veza i 40.889 bodova.
Zadovoljni rezultatom bacili smo se na spašavanje antene koju smo uspješno izvukli iz neprohodne šikare i drače. Malkice se skrivila, par elemenata je promijenilo oblik ali sve je O.K. Bura je nesnošljiva. Temperatura je pala na +13 o Celzijevih. Tresemo se u kratkim hlaćama i majicama. Bilo je i pametnijih koji su donijeli i duge hlače…(ne ćemo spominjati)..
Oko 17 sati sve je bilo spakirano , smeće pokupljeno , tragovi boravka izbrisani, kao da se ništa nije događalo. Tomo je ostatke antene uspješno pričvrstio na svoju Ladu a Ivica je strpao elektroniku u svoj Caddy. Uz zvučne salve podivljale bure pobjegli smo sretni da se nešto gore nije dogodilo. Trebalo je iskrcati Gogu na trajekt u 18 sati. Stigli smo u zadnji čas. Sve je završilo kako treba. Nisu baš ove ekspedicije tako bezazlene kao što se misli. Čudnovate su ćudi naših visokih planina. Uskoro ćemo opet na Vidovu Goru. Prvi tjedan u mjesecu rujnu nas očekuje kontest I regiona IARU. Nove antene se već skrajaju i montiraju. Traže se i bunde po ormarima, nikad se ne zna……
A kada se i to završi javit ćemo se opet a do tada pozdrav svima.
Slike i tekst : Ivica Pavišić , 9A2BW
P.S. prema neslužbenim rezultatima držimo 11. mjesto u Europi i 4. u Hrvatskoj…nije loše