Kao i svake godine tako je i ovih dana u noći 11. na 12. kolovoza , moguće promatrati maksimum jedne od najzanimljivijih regularnih astronomskih pojava na našem nebu. Točno kao sat prošao je meteorski "pljusak" Perzeidi. To je jedan od dva najjača meteorska roja (Geminidi u prosincu su drugi jaki meteorski roj) koji nas redovito pohode svake godine u isto vrijeme. Točnije rečeno, Zemljina orbita nas vodi kroz najgušći dio meteorskog potoka Perzeida, svake godine oko 11 i 12 kolovoza.
Taj meteorski potok potječe od kometa 109P/Swift-Tuttle koji kruži oko Sunca u eliptičnoj orbiti s periodom od oko 130 godina. Svaki put kada se komet približi Suncu za sobom ostavlja tok otpada ; kamenčića i čestica prašine koji nastavljaju put istom orbitom kao i komet.
Pojava je zapravo, jednostavnim rječnikom rečeno, izgaranje meteorskih čestica veličine dječije "špigule" pa do zrnca pijeska, u našoj atmosferi. Takvi komadići, gustoće pepela ulijeću u gornje slojeve naše atmosfere brzinom od oko 60 kilometara u sekundi, proizvodeći pri tome svijetleći trag ioniziranog zraka dok izgaraju. Mi to pak vidimo kao ,u narodu popularno rečeno, padajuću zvijezdu.
A kakve veze imaju radioamateri sa time.?
Ionizirajući trag kojeg meteori ostavljaju nakon izgaranja ( a traje svega nekoliko sekundi..) odlično reflektira UKV radio valove pa se putem refleksije od meteoritskih tragova mogu održati veze na udaljenost od nekoliko tisuća kilometara. Naravno da se zbog kratkog trajanja tog reflektirajućeg sloja ne može ’’ćakulati’’ s drugim radioamaterom veće se izmjenjuju samo pozivne oznake i neki manji tehnički podaci. Sve se to putem posebnog računalnog programa ( obično je to WSJT7 ) sabija u jedan kratki “ rafal “ ( u radioamaterizmu poznat i kao burst ) koji traje ne duže od jedne sekunde i putem usmjerene antene u pravcu Perzeida te nešto povećane snage UKV odašiljača, pokušava ostvariti zaista neobična veza.
Mogućnost da emitirani burst pogodi meteorski trag upravo u trenutku njegovog izgaranja je zaista mali ali uz veliko strpljenje i rafalnu paljbu burstovima to ponekad i uspije.
Radioamateri Vidove Gore za sada mogu samo slušati pokušaje ostalih radiomatera Europe jer je za tu aktivnost potrebna ipak sofisticirana oprema koja će se nastojati uskoro nabaviti putem donacija.
Ove dane sunce zalazi oko 20 sati tako da će već oko 23 sata biti dovoljno mračno za promatranje. U trenutku maksimuma točka radijanta nalazila se na sjeveroistoku, oko 30 stupnjeva iznad horizonta. Radijant je, inače, točka iz koje prividno "dolaze" svi meteori koji potječu iz nekog potoka. To je samo prividni efekt, oni zapravo svi putuju paralelno, stvar je u perspektivi iz koje gledamo. Trag meteora koji su blizu radijanta bit će kraći jer ih gledamo gotovo "sprijeda", dok će oni dalje od radijanta biti dulji jer ih gledamo sa strane. Uobičajena frekvencija ovog meteorskog roja je oko 60 meteora na sat. Toliko promatrač može vidjeti meteora po satu od ponoći pa do svitanja, kad su najpogodniji uvijeti u svjetlom nezagađenom području.
Ako ste propustili maksimum prolaza proteklih dana ipak imate priliku da i noćas i sutra navečer, naravno u nešto manjem broju, izbrojite na tamnom nebu barem stotinjak prekrasnih zvijezda padalica.
Pa ako i to propustite nemojte očajavati. Slijedeće godine, u isto vrijeme i iz istog pravca ponovno će na nebu zasjati “ suze Svetog Lovre “.
Tekst i snimke: Ivica Pavišić, 9A2BW