U općini Lokvičići, koju čini pet sela, nalaze se tri jezera - Lokvičićko (ili Mamića jezero), Knezovića jezero i Galipovac. Ljepote tih jezera jedva su poznate i stanovnicima obližnjega Imotskog. Ta tri jezera, zajedno s Prološkim, koje im je nasuprot, tvore jedinstvenu cjelinu.
Najpoznatije i najveće jezero je Galipovac, smješten uz najsjeverniju točku Imotskog polja. Stijene su mu izuzetno strme, a do vode se lakše može doći najnižim prijevojem sedla uz samo polje. Dimenzije jezera su cca 170 x 115 m, a dubina mu je od 60 - 80 metara, ovisno o vodostaju. U ovo jezero još nitko nije zaronio, te je to bio i glavni motiv članovima Ronilačkog kluba „Crveno jezro“ koji su željeli nakon Modrog, Crvenog, Prološkog i Mamića jezera imati i premijerni zaron u Galipovcu.
Do podnožja Galipovca ekipa je stigla oko 10.30 sati makadamskim putem preko presušenog Blata. Nakon toga dvadesetak članova RK Crvenog jezera i HPD Imotski uhvatilo se nošenja opreme uz putić do ruba jezera. Kad se stiglo do ruba – odmah problem. Voda u Galipovcu je niska i vidjelo se da će ulazak u vodu biti problematičan. Zbog toga odustajemo od prvotne trase spuštanja u jezero i odlučujemo se na onaj puno nepristupačniji, ali koji jamči nešto lakši pristup vodi. Joško Vukosav je razvukao 100 metara užeta, fiksirao ga i jedan po jedan silazimo u jezero. Strmo spuštanje, sipar koji bježi pod nogama i 20 – 30 kilograma opreme na leđima svima prave probleme. Tu ostajemo i bez jednog člana ekspedicije jer je za Vladimira Stipčevića iz Diving Centra Ruskamen i njegovu ruku s svježim prijelomom i longetom ovakva staza ipak prezahtjevna. Ipak, Marko Kavelj, Ivica i Marko Ćosić, Đoka Grbić, Ante Rebić, Joško Vukosav, Luka Kolovrat, Dino Matković i Ante Perkušić spustili su se s opremom do dna sipara s ronilačkom i foto – video opremom. Na rubu ostaje Damir Mamić s djelatnicima Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima i ravnateljem Ivanom Gabelicom. Za to vrijeme tri ronioca Dino Matković, Ivica Ćosić i Luka Kolovrat pokušavaju obući na sebe svu opremu na pola kvadrata sipara. Kada se i to uspjelo, ostaje još petnaestak metara spuštanja do površine vode – i konačno - ušli smo u vodu. Dina Matkovića ni zahtjevna staza nije spriječila da zaroni s kacigom koju je sam izradio i o kojoj ste mogli dosta toga pročitati na stranicama Gorgonije. Temperatura vode na površini je 17 stupnjeva C što je dovoljno da najmlađi članovi ekipe Marko i Ante sebi priušte jedno kupanje.
Zaron je započeo u 13 sati. Prvi metri nisu obećavajući – voda je mutna, vidljivost svega dva metra te zaranjamo uz stijenu jezera. Nakon desetak metara dubine vidljivost se nešto popravila i začas stižemo do podnožja stijene koja je na dvadesetak metara dubine. Na dnu su kamenja i mnoštvo potopljenih grana koje su prekrile neke vrste slatkovodnih spužvi. Nastavljamo zaron po dnu i stižemo do trideset metara dubine. Temperatura je 11 stupnjeva, na toj dubini dno postaje muljevito i dovoljan je najmanji dodir da se s dna digne oblak prašine. Fotografiranje uz takve uvjete i nije naročito uspješno. Odlučujemo da će nam tih tridesetak metara biti i konačna dubina pa se vraćamo do naših stijena i ronimo uz nju. O velikim šaranima za koje smo čuli da postoje – ni traga. Nakon 35 minuta ronjenja lagano izlazimo, bit ovog ronjenja ionako nisu dubinski rekordi. Tri glave se pojavljuju na površini i odmah kratki raport ostaloj ekipi. Uspjeh je tu, u Galipovac se zaronilo i to je peto jezero Imotske krajine u kojima su članovi kluba bili, a Luka Kolovrat je jedini koji je zaronio u svih pet.
No, još treba svu opremu, sada još i mokru izvući gore. Ronioci oblače tenisice preko ronilačkih čarapa i uz pomoć užeta vuku sebe i kompletnu opremu do sipara. Tu opremu raspoređujemo „bratski“ i svi krećemo uzbrdo. Nakon dvadesetak minuta popriličnih napora i uz ono neizbježno „što je meni danas ovo trebalo“, članovi ekipe izlaze iz grotla jezera, te ubrzo stižu do automobila. Presvlačenje i misli već lete na naše kuhare Renata Kolovrata i Ivana Knezovića koji u Damirovoj vikendici uz jezero Bućušu spremaju janjetinu s bižima uz neizbježne gradele. Protekle godine članovi RK Crveno jezero sudjelovali su u desetak ronilačkih izleta i eko – akcija, organizirali su i dvije eko-akcije na rijeci Vrljici, kao i obaranje hrvatskog rekorda u disciplini Statika u Modrom jezeru. Članovi kluba uređuju jedan od najboljih hrvatskih Internet portala o moru i ronjenju – www.gorgonija.com
Slike sa ove akcije možete pogledati u fotogaleriji
Tekst i foto: Luka Kolovrat, Joško Vukosav