U subotu, 15.prosinca 2012., s početkom u
19h u projekcijskoj sali Kinoteke „Zlatna vrata“ započeti će slavljenički
program Kino kluba Split povodom 60 godina postojanja udruge. Program kreće
promocijom publikacije Splitska škola filma – 60 godina Kino kluba Split, koja
uključuje tekstove triju autorica – Branke Benčić, Diane Nenadić i Adriane Perojević i obuhvaća tri cjeline – širi kontekst
kinoklupske scene u regiji, pojedine autore i autorske opuse i društveni život
kluba. Na promociji o publikaciji će će govoritiAleksandra Sekulić,
Diana Nenadić, Branka Benčić, te predsjednica udurge Sunčica Fradelić.
Nakon promocije slijedi retrospektiva odabranih digitaliziranih naslova iz
klupske filmske arhive:
Mrtvi dan Ivana Martinca, L’Abandon Vjekoslava Nakića, Bageri proždiru zemlju Martina Crvelina,Caffe Manon Ranka Kursara, Koncert Lordana Zafranovića, Fluorescencije Ante Verzottia,Eksproprirani kompleks Dušana Tasića, Tango de la Muerte Branka Karabatića, Zrcalo Luke Bezića,Usta puna vode Žarka Batinovića, Ovdje smo posve sami Petra Fradelića, Zovem se film Zdravka Mustaća i Žemsko Dunje Ivanišević. Filmovi su priloženi i na DVD-u
uz publikaciju. Nakon projekcije slijedi domjenak u loggi POUS-a.
Večernji program nastavljamo u Domu mladih u klubu Kocka s početkom u 22.30h
koncertom splitskog benda ‘Kundyak Mezhie’ .
Povijest:
Klub je osnovan
1952. godine i u njemu je do danas djelovalo 5 generacija autora. Prva
generacija (Darko Božidar Domić, Mladen Nožica, Željko Hell, Mate Bogdanović, Duško Kečkemet i dr.) uspostavila je infrastrukturu,
opremila filmski labaratorij i pokrenula edukativne programe projekcija u kinu
„Stari grad“. Do početka 60-ih godina zabilježena je brojka od otprilike
300.000 posjetitelja na oko 800 predstava. U vremenu od 5 mjeseci 1955. organizirano
je i po 7 predstava dnevno za učenike srednjih škola i postignut rekord od
55.000 posjetitelja.
Druga generacija okrenula se snimanju autorskog filma predvođena stvaralačkim
načelima Ivana Martinca. Poznata još kao zlatna generacija, ona ostavlja
najdublji trag u povijesti kluba. U njoj uz Martinca djeluju i Lordan
Zafranović, Ante Verzotti, Andrija Pivčević, Vjekoslav Nakić, Mihovil Drušković,
Ranko Kursar i Martin Crvelin. Od toga četiri autora dobijaju
prestižnu titulu „majstora amaterskog filma“: Ivan Martinac, Lordan Zafranović,
Ante Verzotti, Andrija Pivčević. Ova generacija osvaja brojne nagrade na
saveznim, regionalnim i međunarodnim festivalima. U tom je periodu svoj
amaterski film, kao prva žena u klupskoj produkciji na ovim prostorima, snimila
i autorica Dunja Ivanišević.
Treća generacija nastavlja tragom prethodnika, s autentičnim pristupom
stvaranju i vlastitim svjetonazorima o autorskom filmu. Povodom 25 godina kluba
Dušan Tasić pokreće Sabor alternativnog filma, jednu od najvažnijih
manifestacija ovog karaktera na kojoj su se uz projekcije filmova, održavale
aktualne diskusije na temu amaterskog, alternativnog, ali i profesionalnog
domaćeg i svjetskog filma. Sabor alternativnog filma trajao je 10 godina i
ugostio brojna poznata imena regionalne kinematografije, kritičare,
književnike, teoretičare i umjetnike (Ranko Munitić, Tomislav Gotovac
, Mišo Radivojević, Želimir Žilnik, Dušan Makavejev, Ivan Obrenov i brojni drugi). Neki od autora koji
pripadaju ovoj generaciji suIvan Blažević, Joško Bojić, Ivica Bošnjak, Edi Domanžić, Branko Karabatić, Radomir Đurđević,Zdravko Medić i
Dušan Tasić, dok se za infrastrukturu brinu Nikša i Dragica Šimac.
Četvrta generacija također osvaja brojne nagrade i priznanja, nastavljajući
revitalizaciju klupskih aktivnosti i organizaciju Sabora sve do ’87.godine.
Neki od članova ove generacije, poglavito Boris Poljak, najzaslužniji su što je
klub uspio premostiti ratne godine i održati se do današnjih dana. U četvrtoj
generaciji najaktivniji su Boris Poljak, Alem Hinić,Ante Krželj, Žarko Krtinić, Siniša Mastelić, Zoran Babaja, Dino Paškov, Petar Fradelić, Zdravko Mustać, Luka
Bezić, Radoslav i Tatjana Pivac,Slaven Relja, Ivanka Juretić, Lidija Ikica i Renata Ruić.
Današnji klub radi na nizu aktivnosti, promovirajući recentnu i povijesnu građu
po brojnim festivalima u zemlji i inozemstvu. Samo u ovoj godini klub je
sudjelovao na festivalima u zemlji i inozemstvu sa 35 filmova, te dobio dvije
nagrade za recentnu produkciju: druga nagrada na 44. reviji hrvatskog filmskog
i video stvaralaštva za film “Lignje” Tonća Gaćine i
prva nagrada za najbolji igrani film na 17. Filmskoj reviji mladeži za film
“Red Handed” Bruna Mustića. Kino klub Split je ove godine
sudjelovao i u retrospektivama i popratnim programima sa arhivskom građom u
Zagrebu (25fps), Beogradu (Alternative Film/Video), Beču (21erhaus Museuo of
contemporary art program kustosa Sergio Fant-a) i u Parizu (Festival of
Different and Experimental Cinemas i festival hrvatske kulture – Croatie la
voici).
Ukupna produkcija Kino kluba Split po dosadašnjim saznanjima iznosi 425 filma,
od čega ih je 278 na filmskoj vrpci, a 147 na videu. Klupski autori su od
osnivanja osvojili preko stotinu nagrada. Trenutne aktivnosti koje se sprovode
uz filmsku produkciju su redovan ciklus projekcija petkom, filmska škola koja
broji preko 30 polaznika, osnovne i specijalizirane radionice, autorske večeri,
tematska predavanja, te se upravo pokreću novi projekti filmskog laboratorija i
fanzina.
„Programi koje predstavljamo
pokrenuti su u želji da bolje upoznamo povijest i tradiciju, otkrijemo temelje
i osvijestimo onaj manje poznati dio vlastitog kulturnog identiteta i baštine.
Pokrenuti su u želji da se suočimo s mitom o Kino klubu, da filmove nastale u
klupskoj produkciji postavimo u određeni povijesni kontekst u odnosu na domaću
mainstream kinematografiju i svjetski avangardni fim, te otkrijemo što od njih
i danas s nama ravnopravno komunicira i na koji način.
Također, pokušali smo
rasvjetliti i uspostaviti ponovne veze s osnovnim stvaralačkim načelima autora
koji su kroz prošli ostavivši svoj trag u klupskoj ali i profesionalnoj domaćoj
i svjetskoj produkciji. Njihovo nam djelo, duhovni prostori, pristup i svjetonazor
mogu pomoći da bolje razumijemo mogućnosti alternativnog i amaterskog filma, te
ulogu i značaj produkcije entuzijazma.
Danas, kada se često susrećemo
s pitanjem o smislu postojanja klubova u suvremenom društvu, važno je
napomenuti dvije stvari. Klubovi kao organiziranizirani sustavi pružaju
mogućnost besplatnog korištenja poluprofesionalne i profesionalne opreme i svu
potrebnu edukaciju članova za korištenje istih. Ovo nas čini jedinom stvarnom
alternativom u potrošačkom društvu u kojem živimo. Drugo, demokratizacija
medija doprinjela je omasovljivanju i uvjetnoj degradaciji vizualnog jezika.
Nikad se nije toliko snimalo i nikad nije bilo teže odrediti se prema
informacijama s kojima smo bombardirani sa svih strana. Ono što klupski sustav
pruža je spontana, ali toliko neophodna komunikacija s iskusnijim članovima,
autorima i stručnjacima iz svih područja koja se tiču audiovizualnog
stvaralaštva. Klupska platforma teži interakciji i multidisciplinarnosti i
sposobna je prilagoditi se našim realnim potrebama, te korespondirati s
vremenom u kojem živimo. Razvoj klubova najviše ovisi o sposobnostima i mašti
članova koji ga pokreću. Pri tom se grade međusobni odnosi zasnovani na
razumijevnju i solidarnosti, te kao takav ovaj tip sustava predstavlja jedan od
najhumanihijih oblika zajedništva. Njegova je osnovna pokretačka baza
uspostavljena na volontiranju, gdje svi ulažu za opću dobrobit, a istovremeno
mogu razvijati vlastiti talent i ambicije.
Zato nam se čini važno dobro upoznati prošlost i razumjeti sadašnjost
i suvremena kretanja kako bismo mogli preuzeti najbolje od svih pokušaja i na
solidnim temeljima potruditi se nastaviti započeto.“