5. kolovoza 2007
HRVATSKI RADIOAMATERSKI SAVEZ RADIO
KLUB ''VIDOVA GORA'' SUPETAR, otok BRAČ
UKV TAKMIČENJE ''ALPE – ADRIA '' - AUGUST 2007.
Još se uređaji nisu
pošteno ni ohladili od nedavnog IOTA takmičenja kojeg smo odradili iz Milne a
već je trebalo krenuti u novi okršaj. Trebalo je odmjeriti snage s
radioamaterima Europe na drugom po važnosti takmičenju Alpe-Adria koje se svake
godine održava prvog punog vikenda u mjesecu kolovozu .
Za lokaciju je ponovno
izabrana Vidova gora, idealno mjesto za UKV takmičenja. Počela se kompletirati
oprema i antene, uvijek nešto fali. Za antene se pobrinuo Gogo 9A6C koji je uz
pomoć kompjutorskog programa izradio dvije nove antene. Kasnije se pokazalo da
je proračun bio točan i da je to najviše doprinijelo osvajanju visokog
plasmana.
Tomislav 9A4W i Ivica
9A2BW pobrinuli su se za ostali dio opreme i logistiku (čitaj : spizu) .
U jutro , 5. kolovoza ,
pri temperaturi od svega +15 stupnjeva C počelo je podizanje antenskog sistema.
Bura je počela pokazivati svoje zube. Za početak svega 90 km/h…..
Kako se stup počeo opasno naginjati morali smo ga učvrstiti sa tri
sajle. Sve je bilo gotovo za nešto manje od dva sata. Za to vrijeme je u
osmatračnici šumarije (čitaj : konzervi ) montirana ostala oprema. Po prvi put
se koristi kompjuterizirana oprema uz čiju se pomoć mogu postići odlični
rezultati. To se uostalom pokazalo i na nedavno održanom IOTA takmičenju .
Dok su Gogo i Tomislav slušali
zavijanje bure u žicama antene , Ivica je pokrenuo program na PC-u i takmičenje
je moglo početi.
Kao i na svakom takmičenju
gužva na početku. Većina učesnika odrađena je u prvih dva sata a onda je počeo
lov na daleke veze. Talijane smatramo lokalnim susjedima jer nam donose
prosječno 200 do 300 bodova po vezi pa smo antene usmjerili prema sjeveru.
Poljaci, Česi i Austrijanci donose preko 600 bodova , odrađen je i poneki Nijemac
, nešto Mađara i Slovaka…… Najdulja veza ostvarena je sa stanicom iz Češke i to
793 km što je donijelo isto toliko bodova.
Oko 13 sati bura je naglo
pojačala a zvižduk vjetra probijao je kroz slušalice. Rotator za okretanje
antene počeo je pokazivati neke čudne smjerove..!! Radi se i dalje. Pala je i
stota veza, kilometri se zbrajaju, laptop radi punom snagom. A onda je sat
prije završetka jedan jaki nalet bure smjestio antenu u susjednu ogradu . Na
kompjuteru stoji 115 veza i 40.889 bodova.
Zadovoljni rezultatom bacili smo
se na spašavanje antene koju smo uspješno izvukli iz neprohodne šikare i drače.
Malkice se skrivila, par elemenata je promijenilo oblik ali sve je O.K. Bura
je nesnošljiva. Temperatura je pala na +13 o Celzijevih. Tresemo se u kratkim
hlaćama i majicama. Bilo je i pametnijih koji su donijeli i duge hlače…(ne ćemo
spominjati)..
Oko 17 sati sve je bilo
spakirano , smeće pokupljeno , tragovi boravka izbrisani, kao da se ništa nije
događalo. Tomo je ostatke antene uspješno pričvrstio na svoju Ladu a Ivica je
strpao elektroniku u svoj Caddy. Uz zvučne salve podivljale bure pobjegli smo
sretni da se nešto gore nije dogodilo. Trebalo je iskrcati Gogu na trajekt u 18
sati. Stigli smo u zadnji čas. Sve je završilo kako treba. Nisu baš ove
ekspedicije tako bezazlene kao što se misli. Čudnovate su ćudi naših visokih
planina. Uskoro ćemo opet na Vidovu Goru. Prvi tjedan u mjesecu rujnu nas
očekuje kontest I regiona IARU. Nove antene se već skrajaju i montiraju. Traže
se i bunde po ormarima, nikad se ne zna……
A kada se i to završi
javit ćemo se opet a do tada pozdrav svima.
Slike i tekst : Ivica Pavišić ,
9A2BW
P.S. prema neslužbenim
rezultatima držimo 11. mjesto u Europi i 4. u Hrvatskoj…nije loše